четвртак, 11. септембар 2014.

Top Gun


Ovaj film smo gledali godinu ili dve kasnije, tada u SFRJ.
Tada sam prvi put u zivotu, oslanjajuci se na svoj sluh, odsvirala na klaviru ovu pesmu i uvodnu melodiju.
Mnogo bitnije od svega je bio poster, u vise nego prirodnoj velicini, glavnog glumca.
Ne toliko zbog glumca, nego zbog toga sto je na glumca i neko meni tada veoma drag.
Nesto svetlije kose, i ociju, ali sa identicnim polunamrgodjenim izrazom lica, koji se u sekundi pretvarao u veliki osmeh.

I Nikako da mu to kazem, svih ovih godina.
I svakog puta, kad pogledam ovaj film, ili samo video klipove s amuzikom iz ovog filma, ne mogu a da ne pomislim na njega.
Sto je bio stariji, sve je vise licio na ovog neobuzdanog divljeg ali pravicnog mladica u filmu.

Jednog od ovih dana, reci cu mu to.Da niko nikada nije bio kao on.
Niti ce biti.

Ali mislim da on to vec zna...

Нема коментара:

Постави коментар