субота, 27. октобар 2012.

Ono kao ljubav....



-Volim te, znaš ?
-Da, rekla je tiho,-znam... delovaće detinjasto, ali da, i ja tebe, i više od toga..
Na njegov upitni pogled se osmehnula i nastavila , nešto glasnije:
-Neprevaziđeni Pablo Neruda...pisao je najljubavnije i najistinitije pesme o životu, ljubavi, pripadanju i ostavljanju.Znaš, ima taj jedan sonet, mislim da je broj 17, u kome kaže:

" Volim te, da ne znam ni kako, ni kad, ni otkud.
Volim te svim srcem, bez stida, bez ponosa.
Volim te jer drugo ja ne umem.
Silno,da tvoju ruku na prsima svojim vidim kao svoju
da kad sklopiš oči i ja usnim. .."


-E, to je moja ljubav za tebe.Da kad i ti usniš, i ja zaspim. I 300 km dalje od tebe, ili blizu tebe, nebitno.


Zagrlio je, svom snagom:
-Od tebe sam prvi put čuo za Rilkea..zapravo za tu jednu pesmu, koju si mi skoro otpevala, drugi ili treći put kad smo se videli....

"...oslepi me, videcu te

zapusi mu usi, cucu te
taman i bez nogu dohodacu do tebe
cak i bez usana pominjacu tvoje ime
slomi mi ruke, zagrlicu te
srcem kao rukom
ucutkaj mi srce, mozak ce nastaviti da kuca..."


-NIšta me ne može odvojiti od tebe. Mislio sam da će to učiniti daljina, ali sam bio i biću uvek jači od nje.Mislio sam da će to različite profesije i nedostatak vremena, ali smo oboje jači od toga...


Ono kao ljubav. Kad dva tela, ista duša, isto srce, kucaju, misle  i dišu odjednom...