субота, 24. октобар 2009.

Priča o Bambijevoj mami

...počele smo da ličimo n aklasičnu mamu i ćerku, kao iz reklama.Priča za laku noć, dok je dete ušuškano u krevetu.Malo negodovanja, kada prekinemo priču na pola, jer, nemam više glasa da joj čitam.Čitaću sutra, opet pred spavanje.ja ako ne stignem čitanje baka.Ali ipak stignem jer tako nešto se ne propušta.

Ali klasika je, tako da kažem narušena.Zato što mi pred spavanje čitamo edukativne članke o ljudskom telu, dok strpljivo skupljamo delove muškog i ženskog tela u jednoj velikoj kesi, pa ćemo ih na kraju sve lepo sastaviti.

Elem.Pošto smo pročitali sve o plućima i disanju, dakle medicinske teme su do utorka ili srede, kada izalazi novi broj, zaključene,počeli smo da čitamo Bambija.
Bambija sma volela kao klinka. Definitivno sledećeg leta ću krenuti u potragu za mojim prvim albumom sa sličicama,zatrpanom negde na tavanu kuće. Zato što je ot bio -Bambi.Zato što je bio original iz Diznija, zato što su se sličice inače teško nalazile i bile su relativno skupe, a moj deda, mamin tata, mi ih krišom nekako donosio, posle svake rukometne utakmice na koju je išao.

Bambi je sladak. priča o njemu i njegovoj brižnoj mami predivna. Posebno je nekako čudan, dostojanstven ali i bolan susret Bambija sa njegovim ocem.
Znala sam kada u priči dolazi do velikog preokreta. Tačnije, stradanja Bambijeve majke. I nekako, dok sam čitala taj deo, i u meni se nešto skupilo. Sa ove distance, shvatam veličinu žrtve majke,koja je oterala dete od sebe, da i njega lovci ne bi upucali.Ali, to Ksenija ne može da shvati.
Dok je slušala taj deo priče, nije se ništa dešavalo.Ali slika malog laneta usred snežne oluje, kako plače za mamom, i miri se da je više verovatno neće videti je Kseniju rasplakala.I to prilično.Junački, guta ona suzice, onako tiho joj cure niz obraze.
-Mila, pa nemoj plakati zbog toga..to je samo priča..
-Ali ne plačem zbg priče....
-Ne mogu ti više čitati jer te to rastužuje.Nisam ti možda ovo ni trebala čitati pred spavanje.
-Ali to je MAMA U PITANJU; KAKO DA NE PLAČEEEM!
Tad je i ono što se u meni stezalo puklo.Tešimo jedna drugu, zbog Bambijeve mame, koju je upucao neki bezdusni lovac i napravio Bambija siročetom.Pokušavam da kroz primer baš te nesretne Bambijeve mame kažem detetu da postoje neke žrtve koje je vredno podneti.I ne pričam ništa protiv tog lovca, iako mi se trenutno prevrće stomak zbog njega, jer prosto svako je radio svoj posao. On je lovio, a Bambijeva mama je bila-majka.I to je sve.
Zaspala je ubrzo.Sa knjigom na jastuku, i rukom prebačene preko nje, kao da bi tako sada onog malog Bambija htela da zaštiti od hladnoće, samoće i tuge...Sutra ćemo nastaviti priču. Pa će saznati kako je Bambi našao svoju ljubav,postao heroj šume, nažalost izgubio i drugog roditelja,a li uskoro postao i on sam roditelj, spreman na bezrezervnu žrtvu nalik one što je je njegova majka podnela za njega....i nadam se shvatiti, da nijedan lovac to ne može ikome da oduzme..potrebu, volju i skoro radost žrtvovanja za svoje dete....

четвртак, 1. октобар 2009.

..za čije babe zdravlje....

Prošlog petka na skupu posvećenom inicijativi za stvaranje regionalne komisije o istraživanju ratnih zločina na prostorima bivše SFRJ-gužva.Skoro 40 učesnika, novinari, kamere, organizatori , frka. i u sred cele te gužve i preskakanja snimateljskih kablova, Mirko Đorđević, jedan od učesnika, čika od preko svojih 70 godina ali britkog uma kao da mu je 30, upita me , onako, poluzaverenički:
-Hajd idi pitaj Nedima, kako mu se zove baba?
-Baba???-odmerih g au neverici od glave do pete, razmišljajući, šta će mu taj podatak.
-Pa znaš, kako se kaže us rpskom narodu, za čije babe zdravlja nešto radiš, kakve koristi imaš od toga što nešto radiš.E zato mene interesuje kako se zove Nedimova baba, da bih znao šta mu sve ovo i ova gužva trebaju.
Kikoćući se kao klinac, udaljio se od mene, ostavljajući me zgranutu-i dobro zamišljenu.

Zbilja zašto radimo mnoge stvari od onih koje radimo?Zato što moramo?Zato što želimo?Humani, smo, idealisti ili samo sračunati na korist koju ćemo imati traženjem protivusluge?Ili je stvarno zdavlje neke babe, bilo Nedimove ili čije već, u pitanju?

Zašto neko pretuče navijača van fudbalskog terena? Neki njihov nepisani kodeks, kako dobih informacije, nalaže da se tuče ne sprovode van terena ili van neposredne blizine terena, kao ni da se ne sme napasti brojčano manja ekipa navijača drugog tima.Zato će sada nesretna smrt jednog navijača biti kvalifikovana kao teško ubistvo.

Zašto neko bude, usred vršenja svoje dužnosti, pregažen kolima?Omaklo se vozaču? Nije video uniformisano lice niti shvatio da bilo da je u uniformi ili ne,tu osobu treba nekako zaobići, a ne pregaziti ga, pa nije zaboga rakun ili jež.

Zašto neko želi da bude ravnopravniji od ostalih?

Zašto se udruženje Roditelj zalaže za promociju dojenja, kad nas, dok zinemo i reč o tome, gledaju i dalje kao da pričamo o nečem krajnje nedoličnom?Nijedne godine nismo bili pošteđeni svojevrsnih seksističkih, šovinističkih i zgranutih komentara naše okoline.Kao da je to tabu.Manji je tabu gledati snimak maloletnika koji se fiksa usred školskog dvorišta.

Zašto neko pokuša da opljačka banku ili službeno vozilo koje prenosi novac, iako je svestan rizika i zaprećene kazne? Na studijama su nas učili da sankcija stoji kao neka vrsta pretnje batinama i klečanja na kukuruzu u ćošku i da je strogost neke kazne dovoljna da spreči potencijalnog počinioca da nešto uradi.Međutim, efikasnost policijskih organa u privođenju počinilaca je umanjena čini se namernom neefikasnošću sudskih organa.Dugogodišnji postupci i ponekad javno i transparentno naglašen ortakluk branilaca i sudija umanjuje efikasnost pravde i njenog sprovođenja.

Za čije babe zdravlje svi gorenavedeni rade to što rade?
Zato što moraju? Zato što žele? Zato što će dobro da zarade? Zato što će postati poznati?

Nemam pojma.

Znam da u mom ličnom slučaju ništa nema veze sa babama, već sa kodeksom vrednosti koji sam prihvatila. A kod vas?