четвртак, 27. август 2015.

Daire

Necu da pisem i lamentiram kako sam veliki obozavalac grupe Smak. Cak od svih njihovih pesama, znam i volim ovu jednu.

U stvari prvi put sam je cula u jesen 2000. izasli smo sa drustvom u RST, kazu, svira jedan dobar bend, dve gitare, momci su iz Garavog sokaka.
Ja onako, u glavi pocnem da pevusim Skeledziju, osmehnem se, kazem, ajde, ako pocnu taj isti repertoar da sviraju ,bezim.
No prva pesma koju su svirali te veceri je bila -Daire.
Pera me je posle godinama i mnogo izlazaka kasnije zavitlavao do besvesti, kako sam usla u RST, oni poceli da sviraju ovo i da sam stala na vratima, kao da me grom pogodio.
Negde iz daleka, cula sam i ja daire.U glavi i u srcu, kao u filmu Cigani lete u nebo.Osetila sam samocu , tugu i svasta nesto. Stalno sam zapitkivala peru, a kako si to mogao da znas, sta ja mislim i sta osecam. Zato sto si sestro, imala isti pogled kao i ja kad sam prvi put svirao ovu pesmu.
Svake veceri, kad god dodjemo, svirali su ove Daire.Pisali smo zelje na papiricma, i davali im, pa sta ispune, ispune od nasih muzickih zelja.
"Daire" su uvek svirali. Ako nisam pisala ja kao zelju,pisao je neko drugi.
Pera je sa Kinom postao Apsolutno romantican. I jos uvek pamtim, kako su ovo svirali.Naravno, nije kao original, ali imalo je istu tu emociju, dobro uhvacenu.
A ja nisam zaboravila pesmu.Iako sam stalno zaboravljala naziv grupe. Ali je ostao taj osecaj, svaki put kada cujem ovo da se ukocim.Zamislim daire. Prsti pocnu da lupkaju. i to je to...
daire saljemo za tobom...jer pesma je bila u Tebi.