уторак, 12. јун 2012.

Odbrojavanje




-Stvarno moram i danas u školu?
-Recimo da moraš.
-Sve mi je zaključeno već, znaš.
-Šta ti je zaključeno?
-Sve mi je isto zaključeno,znaš mama, ista ocena svuda, iz svih predmeta. Imam 5,00 prosek, baš je to kul.
-Slažem se da je kul, ali imaš još ovaj dan i jos tri dana u školi.Ipak.
-U stvari u pravu si.Mogu ja da odbrojavam dane do kraja drugog razreda u sebi, a ipak da idem u školu do kraja ove nedelje da bih viđala drugare.
-Valjda i drugarice?
-Ja mama u drugare ubacujem i drugarice.
-Pfff, ajmo.Uz sve petice, ne treba da kasniš sada na kraju.
-Pa da, tu u fotofinišu se uvek izgubi snaga-pa kad je pogledam zblanuto, otkud joj taj izraz, ona nastavlja još brže- pa znaš, fotofiniš, poslednji metri neke trke, posebno kod konja....jooj, mama, znam da nisam konj, i sve to znam, al ajd sad stvarno baš da krenemo...
Negde pred školom, priča je ponovo počela.
-Znaš...sve nešto odbrojavam ove dane, al sad sam skontala da grešim.nedostajaće mi drugari.
-Viđaćete se i tokom leta.ne baš sa svima i ne uvek jednako , ali nećete izgubiti kontakt, šta ti je?
-Pa znam, ali drugačije je to skroz.Klupe, odmori, i ostalo.I recitacije, i Misliša, i Zmaj naj i festival nauke..to su sve uspomene.One ostaju. Vreme se ne vraća.

-Ne, vreme se ne vraća.Samo uspomene ostaju-složim se sa njom, nemajući kud. - I od tih lepih uspomena se može lepo živeti.Savki put kad ti je teško, kad si tužna..ili i kad si vesela, setiš se nečeg lepog doživljenog i bude ti još bolje.
-Znaš, skroz neću da se sećam onih ružnih uspomena. A ima ih. Njih nikako neću da vratim.Njih bih da izbrišem gumicom.Nekom super gumicom.Ali znam da takve gumice nema.
-I šta ćemo onda?-pitam je već na samom ulazu u školu.
-Idem da se družim i danas. Da osvojim još neki osmeh.Idem da budem sa drugarima. Idem da budem đak drugog razreda još malo. I tako ću brzo da odrastem.
Ode ona, a ja sa suzama u očima ostah na ulazu.Baš si odrasla, mila...i mama odbrojava, do kraja nedelje...do kraja tvog drugog razreda..do kraja svoje 35te godine...do kraja jednog bitnog roka...i do novog  daljeg početka, za obe :))





Нема коментара:

Постави коментар