четвртак, 31. јул 2014.

Like a Jesus to a Child



...Svet je stao kad je cuo njen glas. Ili mu je tako pricao organizator iz rezije, koji mu je uporno mahao , lupkao od staklo koje ga odvaja od studija. Dzaba.
A taj njen glas je govorio kako se ona, eto, nikada ne javlja u ovakve emisije.
Nikada i ne osvaja nikakve nagrade.
Ali eto slucajno je prepoznala pesmu koju su trazili...i morala se javiti.
Nije prebacio organizatoru vezu nazad, vec je on uzeo njene podatke.Broj telefona, kao prvo.Broj licne karte, da bi uporedili kad dodje po ulaznice koje je osvojila.
Cusnuo je na staklo papir na kom je pisalo koju pesmu da pusti.Onu koju je ona prepoznala. Naravno.
Pitao je da li joj se svidja ova pesma.
Da, odgovorila je, jer je moguce slusati je samo na poseban nacin.
Kako, pitao je.
Pa lepo.Zatvorenih ociju.
U mraku, provocirao je.
Ne, osmehnula se, moze i danju, ali zatvorenih ociju.Onda shvatis snagu reci. Probaj. I konacno je prekinula vezu, zahvalivsi se na nagradi...

Usao je u reziju. Slusaj, rece kolegi, koji broj mesta su te njene ulaznice?
Nemam pojma, tek cu da zovem bioskop i pitam koja su mesta ostavili.
Zovi sada.
Da neces i ti u bioskop?..."

.....STa mislis, koja je od njih dve ona tvoja, pitao ga je kolega sa radija.
- A nije ona moja, trgnuo se, ja samo...
-Ma ne znas ni ti, vidim, osmehnuo se momak.Koja fora ako ces sedeti bas iza nje ili mozda stolicu dalje od nje? jel ti znas da ovo u savremenim drzavama zovu uhodjenjem?
-Nemoj mi drzati predavanje. BIo si sa mnom u studiju, cuo si joj glas.
-Pa?
-Kako pa? prosto moram je upoynati, koliko god to ludo zvucalo.
-Sta ako je neka od onih feministkinja, pa izvede neki dzambo trik i baci te na zemlju, ili krene da vice upomoooc.
-E, ajd cuti, evo ih.
Dve devojke su prisle stolicama tacno ispred njih.Glasno su se smejale.Prepoznao je koja je ona. Stigao je da je vidi na tren, pre nego su se ugasila svetla i pocela projekcija...


Jos je trajala odjavna spica, i svetla su se u bioskopu upalila. Lupao je glavu kako da joj se obrati. Kad, okrneula se prema njemu.
-Ti si onaj voditelj sa radija?
Zgranuo se i zbunio. Kao da ga je pitala da li je muzicar.Ili nije,.
-Kako...?
-Pamtim kao slon, osmehnula se. Videla sma ti sliku u novinama, pre nekog vremena. A tvoj glas bih prepoznala u hiljadu.
-A da ti dodjes da radis u radiju?-bubnuo je.
-Zato sto pamtim kao slon?
-Zato sto citas novine.
Dosla je sutradan. I stalno gledala na sat. Imam svoj program rada, objasnjavala je.KOliko ucim na dan, kao vojnik sam. 
-I koliko si na dopustu, vojnice?
-Sat vremena.
-Stavi slusalice.....



Dosla je i ostala mesec dana. Ali cinilo se mnogo, mnogo krace.Trazio je razloge da radi sa njom u istoj smeni, izmisljao kvizove, terao je da idu zajedno u bioskop da gledaju film koji ce preporuciti slusaocima. Naravno, postujuci njen raspored rada i ucenja. Na pocetku  i na kraju svoje smene pustao je uvek istu pesmu.Onu zbog koje je i nju upoznao. I uvek za to bio nagradjivan osmehom. 
Cak je jednom i savetovao slusaocima da bas tu pesmu slusaju, zatvorenih ociju, ne nuzno u mraku.
Govorio da postoje neki glasovi  nekih ljudi koji se bolje cuju i osecaju, takodje zatvorenih ociju. Gurkala ga je u tim momentima , iako su bili u studiju, u programu : znam da mislis na moj glas.



Nakon sto je polozila ispit, otisla je sa radija.
Tog dana mu je svet stao, samo na drugaciji nacin.
Vise nikad necu otici u bioskop, pokusoa je da se sali.
-Hoces, hoces, hrabar si ti i bez mene. Ali mozes uvek da uradis jednu stvar.Kad god cujes Nasu pesmu, zatvori oci.  I ja cu to znati.

Otisao je nakon nekoliko meseci iz zemlje. Inace je cekao da dobije vizu za Ameriku.
Ne znam da li je zaista radio ono sto sam mu zatrazila, ali ja to radim.Kad god cujem Tu pesmu, zatvorim oci. Jedino tako mogu da je slusam.

A sad, svi koji su stigli do ovog kraja, neka kliknu na link i zatvore oci :))
https://www.youtube.com/watch?v=ulhoKujT2G8

Нема коментара:

Постави коментар