уторак, 12. април 2016.

April- mesec carskog reza

Prvo su me pripremali za sve prilike i neprilike prirodnog porodjaja.
Te bice ti ovako, bice ti onako.
Moras ovako da dises, te ovako da trepces.
A onda smo shvatili da imam tzv apsolutnu indikaciju za carski rez: veoma nezgodnu dioptriju, zbog koje je prirodni porodjaj za mene postao nemoguc. Moglo bi doci do ostecenja ocnog dna, rekose mi, te da ostanem privremeno ili trajno slepa.
Za carski rez me niko nije pripremio. Bar je to pre skoro 13 godina licilo na tabu temu. Kao da je to manje castan nacin donosenja deteta na svet. Kao da sam, bozeoprosti, neki mlakonja, razmazena i kilava.
A carski je bio, samo za nju. Za majku nikada nije carski - bas toliko carski. Boli djavolski.
Secam se zenice is susedne sobe koja je tu dosla, po nekoj vezi, jel, i dozivala sestre da joj daju nesto jace za smirenje bolova, jer ovo sto dobija ne dotice je uopste. BOli, boli,-carski..
Secam se komentara, koji sam sama sebi rekla: e zeno, evo licis na Jeremiju, ili Broja jedan, samo mi jos nisu prikacili boce sa kiseonikom. Infuzija u jednu ,transfuzija u drugu ruku.
A boli, boli, carski.

Ali je bitno da su njoj Apgari bili i u prvom i u petom minutu- 10. Kako treba da bude na pocetku zivota i tokom celog zivota. Ona je dosla na svet-carski, bez muka. Vredeo je svaki milimetar tog oziljka od carskog reza.Vredeo njenog zivota i prvog udisaja. Neka je njoj -carski, a ja kao i svaka majka, otpaticu ono sto imam i krenuti- u njen zagrljaj.
Podizali su nas naglo vec sutradan nakon te operacije. jer carski rez to zapravo i jeste. Govorila sam im da ne smeju tako, da se moze nedajboze, nekoj od nas usled naprezanja moze pokrenuti neki tromb. Govorili su mi da nista ne znam. Sve dok se dva dana posle porodjaja, moja cimerka, dok su je tako vukli kao da je magarac iz kreveta, govorili da je razmazena i da ne moze da lezi , nije srusila. Zaleteo joj je tromb u pluca, i tu stao na srecu. Posle su prestali da nas vuku.
To definitivno nije bilo carski.

Ali zene, tako je dobar osecaj drzati dete u rukama. Dok jos onako zatvorenih ociju nesto vice ( ova moja je vikala la- la -laaa), baulja po tvom licu iako ne zna da ti je to lice.
Tada nista ne boli.
Tada ne vidis cevcice ni kese infuzije.
Tada se osecas- carski, zbog tog malog zivota i udisaja u tvojim rukama.

Нема коментара:

Постави коментар