понедељак, 21. април 2014.

O veri i obicajima



Iz perioda kada su nam vera I praktikovanje verskih običaja skoro bili zabranjeni, ušli smo u jednu novu fazu: prekomernog poštovanja verskih običaja i to iz najgorih mogućih razloga-pomodnih.

Majka nije ni znala do pre 10 godina da je krštena, taj podatak smo slučajno saznali preturajući neke stare knjige i svedočanstva.Deda je 1949 godine „ zaradio“ višednevni boravak na Golom otoku zbog tajnog nošenja slavskog kolača u crkvu, i tako je propustio mamino rođenje.Kad su mu spomenuli da hoće da je krste, deda je rekao , da ne želi da zna i da neće ponovo na Goli otok.

Sa druge strane, ja sam krštena tek u svojoj 26-oj godini, kada sam u potpunosti bila svesna šta čin krštenja znači i u periodu života kada mi je trebala istinska uteha. Naravno, moj duhovni otac je to u svom punom smislu, a ne zbog toga što je neko poznat, bogat ili što mora da bude po nekoj obavezi-moj kum.

Sa treće strane, ćerka poštuje verske običaje iz obe konfesije: moje pravoslavne i katoličke, kojoj je pripadao njen pok.otac. Kada bude htela, podržaću je u svakakvoj odluci.Do tada, svake srede po svom izboru odlazi na čas veronauke, zna trajanje svih postova i redovno odlazi na liturgije i službe. Svaki običaj smo detaljno objasnili, našli mu svrhu.



I kao što zna da se nakon intoniranja državne himne ne aplaudira, isto tako ćerka zna i zašto se neki krste sa tri prsta ili celom šakom, što je priznaćete, mnogo više nego što dobar broj novih pomodnih vernika zna.


objavljeno u Novinama Novosadskim 11. aprila.

Нема коментара:

Постави коментар