среда, 28. децембар 2011.

Kad život prokišnjava

Pre neki dan se setih ćerkinog gunđanja, kad je prvi put upala u potočić u blizini kuće.Slušala je valjda kako mi svi inače zvocamo da je život težak, i da smo stalno umorni ali ona je imala sjajan opis -sebe i svoje mokre odeće:
_ E, mama moja , ovako ja izgledam kad mi prokišnjava život.
-Krov prokišnjava, a ne život. Ti si samo mokra.
-Pa i krov bude mokar.Toliko mokar da ne može više da izdrži, pa pukne od muke.tako i moja odeća.Izdržavala je i pukla od muke.
-Pa onda si ti prokisla a ne život.
-Ne razumeš, to što sam ja prokisla, SADA je moj život.Znaš, deo mog života.E onda mi je prokisao život.
Kasnije sam joj objašnjavala da "život" na ruskom jeziku znači "stomak", tj.želudac, što ima i neke logike, jer hrana od koje živimo, ulazi u stomak.Doduše, ruska varijanta reči "prokisnuti, ili biti mokar, iako liči kao identična našoj verziji, znači nešto skroz drugo.Sem toga i jogurt prokisne kad se pokvari.Tj. kad pukne od muke što toliko stoji a niko ga ne pije.

Čemu ova priča?

Ekonomija nam nije skroz propala, ali uskoro će.Kao Đekna.Ljudi su skoro pukli, ne skroz  ali više nemaju snage za borbu sa svakodnevnim životom.Ili, bolje rečeno, sve puca.Od muke, ili nemaštine.LJudi se kvare.Tj oni malobrojni koji se još nisu pokvarili.U moralnom, pravnom , društvenom i najobičnijem smislu.
Ne ide to više tako lako.Ne ide, čak šta više, nikako.Gde god se okreneš-problem.Retroaktivna naplata poreza.Ponekad čak i za nepostojeće nekretnine. LJudi pred kraj godine ginu u soabraćajnim nesrećama, kao da im neko nudi kolačiće.Obećanja se ne ispunjavaju...

Jel to nekako liči, ovaj momenat SAD, da nam život prokišnjava i da nema kud? Da naša odeća i naši životi ne mogu više da podnesu pritisak spolja, i cepaju se? Od muke. Od suza,Od neizgovorneih reči.Od učinjene nam a nikad ispravljene nepravde.

Baš, baš prokišnjava...

Нема коментара:

Постави коментар