субота, 20. фебруар 2016.

Verujem tebi, verujem u tebe

Pre nekoliko dana sam slusala jedan govor.
Bio je utoliko interesantniji jer ga je drzao moj najstariji i najbolji prijatelj.


Koji je, da bi dospeo na tu binu, na tu pozornicu, pod ta svetla, morao vise hiljada puta da pobedi sebe.
Da pobedi sve svoje strahove, nesigurnosti, nepoverenje u druge ljude i njihove dobre namere; morao je da pobedi gorcinu koju je osecao i osecaj izneverenosti; morao je da pobedi razocarenje, i da donese veliku odluku: da zeli da bude srecan.

Imao je svojih padova.Puno. Lupanja glavom o zid. Ponavljanja onih reci, kao mantre: zasto, zbog cega, koliko dugo, ne mogu, ne zelim, nema sanse, nije fer...I ti padovi su polako prestajali, bili redji, sto je vise poceo da govori o njima. Da ih analizira, da trazi gde su to bile pukotine u njegovom oklopu a on nije hteo ili nije mogao da ih vidi.
Imao je strpljenje ljudi oko sebe, skoro bezgranicno. Ljubavi i podrske, takodje. Put uopste nije bio lak, ali , kao sto je i sam rekao: cela muka, ceo trud, bili su vredni ovog momenta. I ovaj momenat je vredan svih buducih istih ili slicnih momenata. Momenata srece.


Mucio se oko toga govora. kako da napise, Kako da kaze. kako da gestikulira dok prica. Najvise , u poslednjim satima pred sam govor. U jednom momentu sam stala pred njega, sklonila te papire, beleske, teze, sta god i rekla sledece: govor koji se trudis da pises, da bi ga verovatno naucio napamet dolazi odavde,- i pokazala sam na njegovu glavu, ali to je greska, govor treba da ti dodje odavde- i pokazala sam na sredinu grudi, tamo gde se nalazi srce, dusa, zivot.
Napisao je u stvari sjajan govor. Ali onaj govor koji je izrekao na samoj bini je bio jedva 10 %od tog napisanog govora. I bio je milion puta bolji, jer je dolazio iz srca. Dolazio je iz onoga sto on jeste sada, sa razumevanjem onoga sto je bio ranije i na sta ne zeli da se vraca, i sa zeljom da bude , u buducnosti, jos bolja verzija sadasnjeg sebe.
Ono zvezdano nebo ti je granica.


Mozes ti to.
Znas ti to.
Verujem tebi, verujem u tebe.

Нема коментара:

Постави коментар