уторак, 29. септембар 2015.

1996.

Sutra ulazim u amfiteatar na Pravnom fakultetu u Novom sadu, da odrzim predavanja novoj generaciji studenata prve godine.
Onima koji su rodjeni 1996. godine.
I setim se:
- te godine sam obelezila prvih godinu dana nedostajanja mog tate. NIkad nije prestao da mi nedostaje i mislila sam, tada, da je ta prva godina najteza. Nije, Svaka je sve teza, verujte.
-te godine sam zavrsila prvu godinu studija na istom fakultetu sa prosekom 9,33. Od starijih kolega smo culi za foru da ako ocistis prve dve godine i imas prosek vise od 8,50, onda mozes u trecoj godini da se prijavis za ubrzano studiranje i polazes svakih mesec dana jedan predmet. Imali smo svi sjajnu motivaciju a ja jos vecu- sto pre zavrsiti, sto pre se zaposliti i pomoci mami sopstveno izdrzavanje.
-Te godine sam celo leto provela radeci u jednoj hamburgeriji na Bulevaru Oslobodjenja, tada Bulevaru 23 oktobra. Prva, treca, druga smena, tim redosledom.Otplakala sam toliko ociscenog luka i ljute tucane paprike, da su mi se smucili za pola zivota.
-te godine sam upisala i drugu godinu studija na Fakultetu, ali mnogo bolje je jos jedan kapital koji sam ponela u tu formalnu godinu- kapital u prijateljima, kolegama koje sam upoznala u prvoj godini i koji su mi ostali prijatelji, kolege i koleginice svih ovih godina, poseban univerzum i sigurna kuca za mnoge situacije u zivotu.
-Te godine sam prvi put bila u birackom odboru, i videla iznutra svu tamu, prevaru i laz politike.
-te godine sam pocela da ucim italijanski, i savladala bar onaj pocetni kurs .Sjajni nastavnik, tada apsolvent Filozofskog nas je naucio da volimo ovaj jezik na drugaciji nacin. I da konacno razumemo Erosa Ramazzotija sta dodjavola tako lepo peva.
-te godine je stavljena tacka na jednu veliku i dugu emociju, koja , kako se ispotavilo, nikada nije bila prava tacka, vec -tacka i zarez.Taj dobri duh iz proslosti se uvek vracao, u momentima kada mi je najvise bio potreban, i doduse odlazio, kada je bio siguran da me je postavio na noge. Ta tacka i zarez jos uvek traju.
-Te godine je bio Studentski protest i prvi sukob sa nekim kolegama jer sam smatrala da tom protestu nije mesto u kampusu jer je on Sveta zemlja, neutralna teritorija, svetija od Svajcarske.
-te godine mi je vlasnik kantine ( koja je bila na mestu danasnje sudnice) stvorio prvo i osnovno sujeverje za polaganje ispita- pesmu To the Moon and Back , grupe Savage Garden. Uvek je poslusaj pre ispita rekao je, polozices. Tvoje malo, divno sujeverje.Bolje od neprospavane noci, ispijanja hektolitara kafe .
- te godine sam smislila muska imena za svoju decu i odlucila cvrsto, da ce zenska imena smisljati druga strana.Tako je i bilo. Sto se tice tih muskih imena, jos uvek su u opticaju.
-te godien sam napisala i poslednju pesmu. Zato sto je neko otisao, vise nije bilo razloga za pesme. vec za realisticne prozne prikaze.
I te godine su se rodila deca kojima cu sutra drzati predavanje.
Srecan vam i uspesan novi pocetak, mladi ljudi.
Granice su one koje vi sebi postavite.

Нема коментара:

Постави коментар